Uspješan i blagoslovljen brak
Blagoslovljen je brak, prije svega, onaj brak koji je što više zasnovan na biblijskim načelima. U osnovnim crtama želim ocrtati dva osnovna načela takvoga braka.
Biblija jasno razotkriva činjenicu, suprotno mnogim modernističkim humanističkim pseudoznanstvenim učenjima, da su suprug odnosno otac kao muškarac i supruga odnosno majka kao žena dvije bitno različite jedinke. Božja je namjera da oni budu jedno. Bogatstvo tog bračnog jedinstva upravo je u njihovoj različitosti. Da su oni jednaki, to bi jedinstvo bilo bespredmetno. Brak je, dakle, heterogena tvorevina koja sadrži sve što čini temelj osnovne jedinice ljudskog društvenog života – obitelji. Tendencija izjednačavanja spolova osiromašuje heterogenost braka, a samim time lišava ga i mnogih kvaliteta koje su nužne za stvaranje tople i sigurne obitelji. Uspješnost braka očituje se u sposobnosti osnivanja takve obitelji. Blagoslov braka očituje se u miru, zadovoljstvu i staloženosti svih članova obitelji koju taj brak čini. Djeca su divan, ali ne nužan dio takve obitelji (mislim na obitelji koje ne mogu imati djecu).
Dakle, prvo je načelo blagoslovljenoga i uspješnoga braka načelo heterogenosti. Žena i muškarac trebaju biti onakvima kakvima ih je Bog stvorio. Što to znači? Puno bi se o tome moglo pisati, ali nije potrebno – svima nam je to zapravo jasno. Samo pod utjecajem modernog humanizma muškarac i žena nastoje zataškati te ugrađene unutarnje ‘kodove’ i postati ono što u biti nisu. Odbacimo to i oslonimo se na biblijski nauk kao vodilju našega braka.
Drugo je temeljno načelo načelo služenja. Osobina je ljubavi da nikada “ne traži svoje”. Takva istiska ljubav osposobljava supružnike da budu spremni svoj život žrtvovati jedan za drugog, odnosno da budu spremni jedan drugome služiti. Muškarac koji je sam sebi centar kao i takva žena nikada ne mogu zasnovati skladan brak. Kada Isus postaje centar bračnih drugova, oni od tog trenutka, u njemu, ulaze u potpuni sklad. No da bi to bilo tako, oni se, prije svega, trebaju lišiti negativnosti vlastitoga ega.
Biblija nam govori o grijehu. Grijeh u čovjeku rađa novi materijalistički ego koji postavlja njegove osobne potrebe, želje, ambicije i planove u samu srž smislenosti življenja. Dokle god bilo koji grijeh živi u muškarcu ili ženi, oni nisu sposobni djelotvorno se oduprijeti tomu egu. Možda to uspiju djelomice što brak čini podnošljivijim, ali nikako potpuno skladnim. Isusova žrtva na križu sredstvo je vjere koje uklanja čovjekov grijeh. Vjerom u Njega muškarac i žena bivaju lišeni svoga grijeha, a samim time i svoga materijalističkog ega. Bez toga nema služenja u ljubavi.
Možda smo svjedoci o postojanju mnogih brakova koji su se, manje-više ili barem prividno, održali skladnima i postojanima tijekom cijeloga života, a za koje znamo da nisu bili izgrađeni na spomenutim načelima. Možda tu možemo svrstati i svoj brak. Znači li to da biblijska načela nisu bitna ili da možda čak nisu ni dobra? Naravno da ne! Koliko bi ti brakovi imali više uspješnosti i blagoslova da su muž i žena u njih utkali i ta načela. Postoje i mnoge druge životne mudrosti o kojima ovdje nisam pisao, a koje uvelike mogu pridonijeti održanju i podnošljivosti braka. No, ne postoje li ta načela u braku, muž i žena promašili su primiti ne samo mnoge životne blagoslove i veličanstvene plodove nego i ono najvažnije.
Damir Knezić
Uloga oca i majke i njihov utjecaj
Dom i obitelj pojmovi su koji u modernom svijetu sve više gube svoj sjaj. Domovi se pretvaraju u velebna moderna zdanja koja nemaju svoje unutarnje topline (ne topline izvora toplinske energije, nego topline ljubavi). Obitelj postupno gubi svoju izvornu funkciju kolijevke življenja. Roditelji su za djecu počesto samo jaram koji oni nastoje što prije maknuti s svog vrata. Veze roditelja i djece sve se više temelje na materijalnoj ovisnosti. Dom i obitelj postaju samo odskočna daska egzistencije.
Zar je samo to njihova uloga? Naravno da nije!
Biblija nam otkriva i mnoge druge blagodati doma i obitelji. Jedna je od njih i odgoj djece. Da, možemo reći, naravno da svi roditelji odgajaju svoju djecu. No od onoga što je odgoj u svojoj biti, u modernoj pedagogiji ostao je samo termin. Odgoj je usmjerena djelatnost s unaprijed jasno postavljenim poštenim ciljem. Termin ‘pošteni cilj’ u biblijskom odgoju iziskuje važne promjene djetetove koncepcije života kako bi se on mogao približiti zbilji, dok taj termin za modernu pedagogiju usmjerava na potrebu promjene utjecaja, zahtjeva i načina djelovanja okoline u skladu s djetetovim željama. Naravno da dva tako oprečna koncepta odgoja različito definiraju ulogu oca i majke u domu i obitelji.
Ukratko ću se osvrnuti na biblijski koncept roditelja kao odgajatelja.
Otac i majka trebaju jasno znati što žele postignuti odgojem. Trebaju dobro postaviti pošteni cilj. Ako im je cilj dijete približiti Kristu, trebaju svakako upoznati biblijska načela života kako bi prije svega mogli svoj osobni život, a potom i svoju odgojnu aktivnost okrenuti u pravome smjeru.
Biblijski je otac onaj otac koji vidi dobar smjer te onda i otac koji u tom smjeru vodi obitelj. Otac jest emotivan, ali prije svega treba biti racionalan. On je oslonac. On treba biti autoritet. Kolebljivost, nesigurnost, nestabilnost, neprincipijelnost i sl. osobine su koje podgrizaju autoritet. Djeca se uvijek jače vežu uz stroge i principijelne očeve koji znaju što hoće postignuti nego uz one popustljive. Djeca trebaju autoritete. Autoritativan otac zrači sigurnošću i pouzdanjem, a to je ono što djetetu treba. Dijete više voli biti kažnjeno od oca koji ima autoritet nego dobiti bombone od neprincipijelna oca. Autoritet nikako ne proizlazi iz nadređenosti.
Majka je prvi djetetov uzor koji demonstrira kako treba poštovati autoritet. Kako možemo od djeteta očekivati da poštuje oca ako ono vidi da ga majka ne poštuje? To ne znači da je otac uvijek i u svemu u pravu. Otac koji pred Bogom i ljudima priznaje i ispravlja svoje pogreške ne gubi svoj autoritet. On time samo dokazuje da ima autoritet veći od njega, a to je Isus. Time otac djetetu samo daje dobar primjer kakav treba biti odnos između čovjeka i Boga. Uči ga kako se treba znati poniziti. Ukratko, tako dijete privodi Kristu, a ne sebi ili bilo kojem drugom čovjeku.
Biblijska majka krilo je ljubavi pod kojim se dijete uvijek može skloniti. Ona je podređena ocu i u svim mjerama uvijek je potpora očevu odgoju. Bori se zajedno s djetetom savladati obaveze i teškoće te dosegnuti postavljene ciljeve. Bliskost majke i djeteta mora biti takva da djetetu nikada ne bude teško reći bilo koji problem koji ono ima. Dijete mora vidjeti da je majka ta koja ga u svemu razumije.
Te uloge biblijskoga oca i majke isprepliću se više ili manje (što je različito od slučaja do slučaja). Važno je da one budu usklađene i da u svojoj ukupnosti imaju sve te elemente. U takvoj obiteljskoj zajednici dijete će biti sigurno, staloženo i mirno. Obitelj će mu biti kolijevka u kojoj će naći sve što je potrebno kako bi naučilo samostalno savladavati životne zadatke i obveze te probleme i teškoće koje život nosi.
Hoće li u takvoj obitelji dijete svoj život predati Kristu, najviše ovisi o tome jesu li i u kojoj su mjeri to učinili sami roditelji.
Damir Knezić
Kako dijete približiti Kristu?
Prije no što odgovorim na ovo pitanje, postavit ću dva pretpitanja radi boljeg razumijevanja suštine zadatka koji smo si postavili ili koji si želimo postaviti:
1) Što znači izraz ‘približiti dijete Kristu’?
2) Želim li ja uopće da se moje dijete približi Kristu?
Dijete približiti Kristu svakako znači poduzeti sve što je ispravno i što je u našoj moći kako bismo dijete postavili na put istinskoga biblijskog vjernika. U tome, prije svega, trebamo biti svjesni jedne od osnovnih značajki života biblijske vjere, tj. istinskoga kršćanstva – život koji je odvojen od grijeha i posvećen Bogu; ne odvojen od ljudi, nego od svjetovnoga načina života. Dakle, želimo li približiti dijete Kristu, najprije ga trebamo odvojiti od svijeta i naučiti ga da se samostalno odvaja od svijeta.
Što je to svijet i kako ga Biblija definira? Najkraće rečeno, to je svaki stil života koji se protivi biblijskim načelima ili koji im se u potpunosti ne podređuje. U starozavjetno vrijeme Bog je tražio od svog izabranog naroda dosljedno odvojenje od svih ostalih naroda. U novozavjetno vrijeme Isus nas šalje kao “ovce među vukove” (Matej 10:16). Šalje nas među ovaj svijet, ali nas odvaja od grijeha i svjetovnoga načina života. Većina ljudi smatra dobrim uklopiti se u moderno društvo trudeći se da čine sve što im ono nameće kao normalno. Dobro nam je poznato da to iziskuje neprestano praćenje trenutačnih trendova koji se mijenjaju iz godine u godinu. Jedan je od plodova takvoga načina života i ‘generacijski jaz’. Tu nije riječ o modernizaciji, osvještavanju i tehničkom napretku društva, nego o sotonizaciji društva – globalnom udaljavanju od biblijskih načela života. Većina ljudi ide tim putem (Matej 7:13-14), a svi oni i svoju djecu tako vode. Ta djeca su možda nevina, ali idu krivim putem koji ih ranjava.
Ako želite svoje dijete uklopiti u takvo društvo, udaljavate ga od Krista jer ga približavate svijetu (Jakovljeva 4:4). S druge strane, ako učite svoje dijete da slijedi Krista, vi ga zapravo učite da bude ‘crna ovca’ među svojim vršnjacima; no koja zna kamo ide i što radi, koja ima svoju staloženost, mir i sigurnost. U tom slučaju vašu će savjest opteretiti moderne humanističke teorije optužujući vas da ne činite dobro jer svoje dijete trebate uklopiti u društvo. Tu dolazimo na prvu i najveću raskrsnicu kršćanskog roditeljstva. Svijet ili Krist. Većina se roditelja, na žalost, odlučuje i za jedno i za drugo misleći da će tako napraviti dobar kompromis. Ali u kršćanstvu nema kompromisa (1.Kraljevima 18:21). Sad iskreno odgovorite na prije postavljeno pitanje: Želite li stvarno da se vaše dijete približi Kristu?
Kršćanski roditelji koji nisu svjesni te temeljne borbe vjere iako se u mnogim stvarima dobro trude – iskazuju ljubav svojoj djeci, žrtvuju mnogo vremena za svoju djecu, primjenjuju mnoge dobre odgojne principe – na kraju ipak gube svoju djecu u smislu vjere. Možda djelomice i uspijevaju u svojim odgojnim naporima osposobivši dijete za samostalno suočavanje sa životnim izazovima. No to se dijete ne nalazi do Kristovih nogu, a još manje mu ima potrebu služiti. Zašto je tomu tako? Pustili su neprijatelja da se ušulja u njihove domove, u živote njihove djece i da on slobodno radi svoj posao čija je osnovna namjera ništa drugo nego da dijete odvoji od Krista.
Tek kada smo slijedom biblijskih načela života dobro savladali prvi stupanj približavanja djeteta Kristu, možemo i od ostalih odgojnih mjera očekivati pozitivne rezultate u pogledu postavljenoga cilja. Ovdje ću samo nabrojiti neka osnovna poglavlja paralelnih roditeljskih odgojnih mjera i aktivnosti:
a) Roditeljski primjer kako biti blizu Krista. Korištenje roditeljskog autoriteta u pozitivnom smislu.
b) Uloga discipliniranja u odgoju. Problem razmažene djece i djece neuravnoteženog odgoja.
c) Učiti dijete Riječi. Snaga Riječi u odgoju.
d) Dati djetetu odgovor na sva životna pitanja sukladno biblijskom nauku.
Damir Knezić
Pridruži nam se ove nedjelje
Naša zajednica nas čini jedinstvenima. Imaju energiju koja odjekuje oko njih. Njihova je životna misija osigurati da se čudo svijeta ne previdi.
Poveži se s nama na online platformama
