“Vidi! Ja stojim na vratima i kucam. Ako netko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerat ću s njim i on sa mnom. Pobjedniku ću dati pravo da sjedi sa mnom na mojem prijestolju. Tako sam i ja pobijedio i sjeo sa svojim Ocem na njegovo prijestolje. Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama!”
Otkrivenje 3:20-22 (SHP)
Sada u ovo predbožićno vrijeme, dok gledam oko sebe prolazeći gradom, nameću mi se misli kojih se ne mogu osloboditi. Dok se sve blista u nametnutom sjaju, ulice i trgovine besramno mame kupce nadmećući se u konkurentnim ponudama.
Bogati, manje bogati i siromašni ljudi, svi kupuju pa čak i nepotrebne i beskorisne predmete. Tko nema novaca, ima karticu. Mnogi i ne misle da i taj izdatak dolazi na naplatu.
Što se blagdan više približava, euforija raste. Svatko bi htio prigrabiti malo sjaja, malo radosti i ne misleći da je to samo prividna radost i da s otrežnjenjem dolazi još veća pustoš i praznina.
To je vrijeme darivanja, no sjeti li se itko da dade dar onome, čiji bi to zapravo trebao biti rođendan? Slavljenika su stavili u jasle i pokrili ga slamom. Nikako mu ne daju da odraste.
Pomišljam da bih baš sada za Božić trebala pisati o Uskrsu. Da bi trebali podsjetiti ljude da se Isus nije rodio za lažan sjaj i razuzdanu radost. Baš sada bi ih trebalo podsjetiti na ono pred-uskrsno vrijeme.
Razmišlja li netko o tome, da se Isus, i to ne mali Isus, rodio u skromnoj štalici da bi položio svoj život za naše spasenje? Sjećamo li se boli, patnje i poniženja koja je za nas pretrpio? I to dragovoljno!
“Tko je povjerovao našoj poruci? Kome se otkrilo BOŽJE djelo? Iznikao je pred njim kao mala biljka, iz korijena u sasušenoj zemlji.
Na njemu nije bilo ljepote ni sjaja koje bismo mogli gledati.
Njemu nas nije privuklo ništa u njegovom izgledu. Bio je izrugivan i omalovažavan, podnosio je patnje i boli. Prezreli smo ga i odbacili.
A on je zapravo uzeo naše bolesti i podnosio naše boli
dok smo mislili da ga Bog kažnjava i da mu nanosi bol.
Zbog naših je prijestupa bio izranjavan, zbog naših zlodjela satran. Njega je snašla kazna koja nas je iscijelila. Ozdravljeni smo njegovim ranama.”
Izaija 53:1-5 (SHP)
Nikada neću shvatiti, zašto me i danas tako ljubi? Nema na meni ničeg vrijednog takve žrtve, ali je On tu ljubav dokazao svojom smrću na križu. Sama pomisao na Golgotu tjera me da ponavljam: “Oprosti mi, oprosti, jer nisam dostojna ljubavi ni žrtve Tvoje!” Ipak, On me je udostojao i oprao svojom krvlju. On vidi u meni dijete Božje, a to je samo plod Njegovih muka. Hvala Ti, silni, svemoćni Gospode i Bože!
Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
Ivan 3:16-17 (SHP)
Sjećajući se Isusove velike žrtve, svih poniženja i patnje, mislim da bismo Božić trebali sasvim drugačije očekivati i slaviti. Rodio se i umro za nas, da bi nama bili grijesi oprošteni, a sam Bog Otac ga je uskrisio i tako potvrdio Njegovu žrtvu, a zbog nje smo dobili život vječni.
Uvjerena sam da bi bilo dostojnije prisjećanja Isusovog rođenja, kada bismo kroz cijelu godinu, a ne samo kroz Advent, živjeli slijedeći Božju Riječ – Bibliju. Neću nabrajati grijehe, niti nas podsjećati na oholost, mržnju i sebičnost, kojih bi se trebali odreći, a radovati se Božjoj prisutnosti u našem životu.
Molimo za više ljubavi u našim srcima. A On, koji je sve naše grijehe i boli na križ odnio, približiti će se onima koji za Njim žude i iz dana u dan, čekaju Njegov ponovni dolazak.
Čekati Njegov dolazak znači truditi se svakog dana kroz naš život da budemo besporočni i Božju Riječ ne samo čitati i znati, već iskreno i s ljubavlju slijediti.
Advent traje dok god Isus ponovno ne dođe, ali ne mali Isus, već silni, moćni i veliki Bog.
Zar ovo nije povod za razmišljanje?
Po ovome znamo da volimo Božju djecu: jer volimo Boga i vršimo njegove zapovijedi. Voljeti Boga znači vršiti njegove zapovijedi, a njegove zapovijedi nisu teške. Svatko tko je postao Božje dijete, pobjeđuje svijet, a pobjeđujemo svojom vjerom. Dakle, tko pobjeđuje svijet? Samo onaj tko vjeruje da je Isus Božji Sin.
1.Ivanova 5:2-5 (SHP)
