Istina o ovci

“A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj:
“Odveli su ga kao ovcu na klanje. Bio je tih kao janje koje strižu, ni usta nije otvorio.”
Djela 8:32 (SHP)

Često puta slušam podrugljive riječi i gledam posprdan osmjeh, pri spominjanju usporedbe vjernika (kršćana), s ovcom. Spominje se ovca kao glupa životinja, kojoj je jedino svojstveno da slijedi pastira. U tom kontekstu poruga ide i vjernicima koji nisu sposobni mućnuti svojom glavom već se slijepo oslanjaju na svog pastira, Isusa Krista.

Zar sam jedina koja razmišljam o ispravnosti tog podsmijeha? Što više razmišljam, uviđam kako je ovca itekako mudra kada je uvidjela da pod zaštitom i vodstvom svog pastira ima jedinu  moguću zaštitu i sigurnost. Mudro je uvidjeti svoju slabost i nemoć, te se osloniti na sigurnu zaštitu.

Istina je da i neke ovce stradavaju. Vukove ne krasi mudrost, ali zato obiluju lukavošću. Oni ne napadaju  ovce kada su zbijene u stadu, već onda kada se pojedina, obično mlada ovca, odvoji od stada; kada zaluta i ostane sama. Zbog odvojenosti, ona ne čuje glas pastira koji je traži i zove. Ponekad je pastir pronađe zapretenu u grmlju i šipražju, pa ju svojom palicom izvlači iz njega. On često tako iznemoglu ovcu stavlja na svoje rame i dovodi u sigurnost svog stada.

Uspoređujući vjernike s ponašanjem ovce, mogu se vidjeti mnoge sličnosti. Ako smo iskreni, moramo priznati da ima takvih situacija u kojima nam nikakav razum, ni inteligencija  i edukacija ne mogu pomoći ili ublažiti naš očaj. U životu ima etapa na kojima moramo uvidjeti svu svoju nemoć.

Netko je rekao: “Čovjek, kako to gordo zvuči!” Jeste, biti Čovjek, pisano velikim slovom, možda zvuči i gordo, ali koliko gordo izgleda čovjek nakon udarca kamiona, ležeći na cesti, raskomadan i u lokvi krvi? Koliko gordo se može osjećati čovjek držeći na rukama svoje mrtvo dijete? Priznajmo da smo slabi, a često i nemoćni. Zar ne bi bilo dobro posegnuti za mudrošću ovce i potražiti zaštitu od onog tko je jači od nas?

Mislim da bih ovdje trebala navesti stih iz Svetog pisma, koji u Evanđelju po Mateju 11:28-29 kaže:

“Dođite k meni, svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas obnoviti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer ja sam krotkog i poniznog srca, pronaći ćete odmor svojim dušama.”
Matej 1:28-29 (SHP)

Da, to je rekao Isus Krist, brižni Pastir. On nije došao nasilno preuzeti bilo kakvo stado. Svojom je krvlju i smrću na križu otkupio stado koje s ljubavlju poziva da ga dragovoljno slijedi. Isus Krist ne obećava ružama posuti životni put; naprotiv, On nas poziva da uzmemo na sebe svoj križ i da idemo za Njim. Ono što nam je On obećao je stalna Njegova zaštita i pomoć, utjeha, snaga i vodstvo. On ne mijenja okolnosti, ali mijenja nas, kako bismo s vjerom pobijedili poteškoće na putu do cilja. Zar onda nije mudro postupiti kao ovca i staviti se pod zaštitu i vodstvo moćnog Pastira? Istina da se i kod vjernika nađu neki koji zalutaju od ‘stada’ i skrenu s puta. Sotona u vučjoj koži spreman je da proždre one koji se udalje od zaštite Pastira. Isus Krist neumorno poziva, ali nikoga ne prisiljava da ga slijedi. Onima koji se kaju, oprašta i ljubi ih kao da nikada nisu sagriješili. Psalmist David prepoznao je dobrobit tog vodstva i zapisao u Psalmu 23:2-3:

David je bio kralj i zacijelo mu nije manjkalo inteligencije i nije patio od osjećaja manje vrijednosti, a prihvatio je biti ovca pod Božjim vodstvom.

Mnogi se oglušuju na taj poziv  i neće prihvatiti Kristovo vodstvo. Oni lutaju sami bez vodstva, pomoći i utjehe. Lutaju i izgube se, nažalost za cijelu vječnost.

Na kraju bih samo rekla da se Isusa uspoređuje i naziva Janjetom. Gledajući tako, onda je taj naziv pohvala i priznanje, a nipošto poruga i poniženje. Kada osjetite poziv koji vas zove k Isusu, znajte da je On rekao u Ivanu 10:27-30:

“Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im darujem vječni život. One neće nikada umrijeti niti će ih itko istrgnuti iz moje ruke. Moj Otac, koji mi ih je i dao, veći je od svega. Nitko ih ne može istrgnuti iz ruke moga Oca. Otac i ja smo jedno.”

Hvala Ti, Gospodine, što sam ovca u Tvom stadu i što sam našla mir i sigurnost pod Tvojim svetim vodstvom.